Branko Gardijan
Rođen 12.06.1989. u Osijeku, sedam godina zbog rata proveo u Švicarskoj nakon čega se vraćam u Osijek , te živim i danas tu. Smatram da sam pravi kandidat za stipendiju, da mi stoji kao kruna za sve uspjehe koje sam postigao i za sav trud i napor koji sam uložio u svoje obrazovanje.
Pohađam Ekonomski fakultet u Osijeku te s ponosom mogu reći da sam uzoran student koji svoje obaveze izvršava u redovno vrijeme, bio sam aktivan član najveće svjetske studentske organizacije AIESEC u polju financija i ljudskih resursa, te sam bio i demonstrator iz Njemačkog jezika, no sve to je moralo pričekati jer sam bio nepokretan godinu i 4 mjeseca i imao 2 operacije kralježnice. 2010. godine sam ostao nepokretan zbog različitih oštećenja na kralježnici, te sam tada upisao 2 godine mirovanja. 2011.godine sam imao dvije operacije u kratkom roku od tri mjeseca, i to vjerojatno zbog nemara neurokirurga. Prije prve operacije su mi se roditelji rastali i ostavili me samoga u svojoj borbi , a nakon druge operacije sam po vlastitom zahtjevu zatražio psihičku pomoć gdje su mi preporučeni antidepresivi koji su me samo uspavljivali te nisu imali nikakve pomoći. Uspio sam se riješiti i tog 'poroka', te sam ih odbacio jer sam se psihički nakon toga napokon počeo osjećati bolje.
Tada se rodila nova snaga u meni, snaga za životom, te sam odlučio stvari uzeti u svoje ruke. Promijenivši neurokirurga sam započeo novi život, te sam uz pomoć njega i prijatelja i poznanika uspio izaći iz svih dosadašnjih problema koji su me morili. Krajem 2011. godine sam se vratio studiju, i tamo su me dočekali kolege da mi čestitaju i poljube me, i na kraju sam se našao u dvorani gdje mi 60-tak ljudi plješče na mom uspjehu. To je označilo novi početak mog života, i nastavak akademskog. Dok sam bolovao i ležao u krevetu nepokretan, počeo sam pisati dvije knjige i nadam se njihovom skorom završetku i objavi. Moje je zdravstveno stanje bilo toliko teško, ne samo na fizičkoj razini, nego i na psihološkoj, jer sam mogao i umrijeti, no od tada sam u glavi jači nego ikad. Smatram da sam najbolji od kandidata jer bi mi sve nagrade dobro došle za potpuni oporavak i rehabilitaciju: plivanje na Gradskim bazenima, teretana i prijevoz, ali i ostale koje bi mi usavršile akademski život. Kao nekadašnji učenik Jezične gimnazije sam prilikom pohađanja srednje škole položio DSD diplomu koju izdaje njemačko Veleposlanstvo.Obožavam strane jezike, volio bih kada bih osvojio i nagradu za učenje stranog jezika, na primjer da usavršim svoj madžarski ili da jednostavno naučim novi. Nadam se nagradi jer bi to bio jedan veliki dokaz da u životu ne treba odustati koliko god teško bilo, koliko god se činilo da nema izlaza. Mogu reći da sam sve u životu izgubio, ali nisam odustao, i to je znak koliko toga mogu postići. Polako postajem aktivniji, i spreman sam uložiti još više truda i napora, i to ne samo u sebe, nego i u ljude koji me okružuju, i za to trebam ovu stipendiju. I ponosno mogu reći da je moj najveći uspjeh upravo to što nikada nisam odustao niti od jednog poraza u životu, bio to ispit, kolokvij, zdravlje, ljubav; i što imam ljude oko sebe koji me cijene i vole. Planiram nastaviti tamo gdje sam stao prije godinu i pol, i to pun novih projekata, ideja, te želim nastaviti biti primjer drugim mladim ljudima u nevolji. Ova stipendija koju nudite bi mi dobro došla u poboljšanju zdravlja i usavršavanju sebe kao osobe.Hvala unaprijed svim dobrim ljudima koji će mi dati svoj glas i puno mi pomoći u životu, trenutno se nalazim i nalazit ću se dok ovaj natječaj traje u Bizovačkim toplicama pa vas sve pozdravljam od tamo.
