Evo i  mene konačno natrag. Znate kako je... učenje + pisanje seminara i zadaća = nedostatak inspiracije i volje za životom. Tako je u zadnjih desetak dana. Nema se vremena za ništa drugo.

Temu za današnji post dala mi je prijateljica, sasvim slučajno. Danas mi je rekla da si mora kupiti nove cipele na petu, iako to  uopće nije njezin stil. Na moje pitanje ˝Zašto?˝ objasnila mi je da je to neizbježno jer kada ide na pressice, nitko je ne shvaća ozbiljno. Nažalost, ako je tome tako, potpuno je shvaćam, jer sam se i sama mnogo puta nalazila u sličnim situacijama.

I tako... na praznicima sam, uživam i uopće mi nije palo na pamet pisati kolumnu. Sve do danas, kada sam dobila temperaturu pa sam prisiljena ostati u krevetu. To je bilo, moglo bi se reći, očekivano s obzirom na količinu alkohola, neispavanosti i ostalih faktora novogodišnje noći. Zato sam odlučila napisati tekstić o mojim praznicima provedenim u Varaždinu i okolici.

Dakle, današnja tema su cajke i  ljudi koji ih slušaju. Ja, kao žestoki protivnik cajki imam potrebu iznijeti svoje mišljenje o ovoj temi. Pogotovo nakon događaja u jednom selu ovaj vikend, za koji mi je rečeno da će biti samo par cajki, na što sam ja rekla ˝ok, za to ću vrijeme ja cugat vani˝ (i smrznut se ko kreten, ali to nije bitno jer bolje to nego da sam prisiljena slušati te žene kako zavijaju

Pozdrav svim posjetiteljima portala SoS. Želim vam ugodno čitanje kolumne BAZINGA!

Da vam se ukratko predstavim: Zovem se Vita i dolazim iz Varaždina. U Osijeku sam prošle godine upisala studij medijske kulture na Odjelu za kulturologiju. Mogu vam reći da mi u početku nije bilo baš lako.